U usporedbi s drugim poznatim vitaminima bitnim za zdravlje, vitamin D je jedinstven posvojoj ulozi zbog različitih dostupnih izvora. Nekoliko namirnica prirodno sadrži vitamin D (masna riba kao što su sardine, haringe, tuna, skuša, losos i ulje jetre bakalara, žumanjci jaja, shiitake gljive), tako da dermalna sinteza nakon ultraljubičastog (UVB) zračenja ostaje glavni put za dobivanje vitamina D, na koji se odnosi 90% nadoknade vitamina D.
Kolekalciferol(vitamin D3) životinjskog je porijekla, a ergokalciferol (vitamin D2) biljnog porijekla. Preteča vitamina D u epidermalnim stanicama kože je 7-dehidrokolesterol koji se nakon izloženosti UVB zračenju pretvara u pre-vitamin D koji onda izomerizira u vitamin D3. I vitamin D2 i D3 su biološki neaktivni, a to znači da im je potrebna daljnja enzimska pretvorba u oblike koji su aktivni u ljudskom organizmu.
Učinke vitamina D u ljudskom organizmu možemo promatrati kroz one koji se odnose na zdravlje koštanog i imunološkog sustava, a potom njegov učinak i na druge organske sustave.
S obzirom da vitamin D regulira ravnotežu kalcija i fosfata, povećavajući njihovu reapsorpciju u bubrezima, nedostatak navedenog vitamina tijekom faze rasta dovodi do rahitisa i osteomalacije u odraslih. Također, subklinički nedostatak vitamina D je puno češći i može biti povezan s osteoporozom i većom učestalošću padova ili prijeloma.
Što se tiče učinaka vitamina D na imunološki sustav, dokazano se su pozitivne korelacije između koncentracija vitamina D u serumu i sljedećih oboljenja: tuberkuloza, infekcije dišnog sustava (iznimno važno imati na umu kod sezonskih infekcija), astma, atopijski dermatitis (niže razine kod osoba koje pate od AD-a). Također, povezanost ovog vitamina proučavana je u kontekstu nekih kroničnih bolesti poput hipertenzije, migrene i neuropsihijatrijskih bolesti (demencija, depresija i shizofrenija).
Čimbenici rizika od nedostatka vitamina D su sljedeći:
- Neadekvatna sinteza vitamina D u koži (potencijalni razlozi: tamna koža, dojenčad, adolescenti i starije osobe, pretilost)
- Neadekvatan unos vitamina D hranom (posebnu pozornost trebaju obratiti osobe na
vegeterijanskoj prehrani, bulimija, anoreksija, Chronova bolest, celijakija, ulcerozni kolitis) - Perinatalni čimbenici (nedostatak u majke tijekom trudnoće, nedonošče, isključivo dojena beba nakon 3-6 mjeseci starosti)
- Endokrini poremećaji (hiperparatireoza, šećerna bolest, nedostatak hormona rasta)
- Terapija nekim od sljedećih lijekova: antikonvulzivi (karbamazepin, fenitoin,
fenobarbiton), antifungalni lijekovi (ketokonazol), kortikosteroidi (prednizon, prednizolon)
Smjernice za preporučeni dnevni unos vitamina D su sljedeće:
Novorođenčad: 400 I.J./dan
Starija djeca: 400-800 I.J./dan
Trudnice i dojilje: 600 I.J./dan
Zdrave, odrasle osobe: 600-800 I.J./dan
Osobe u riziku od nedostatka: 1500-2000 I.J./dan
Vitamin D3 je poželjniji oblik od vitamina D2 kao dodatak zbog njegovog duljeg poluživota i jače snage, što dovodi do 2-3 puta većeg skladištenja nakon primjene. Preporuka je uvijek ga konzumirati uz obrok (s obzirom da je topljiv u mastima) te zbog bolje bioraspoloživosti u kombinaciji sa pripravcima magnezija.
S obzirom na sve navedeno, može se zaključiti kako je suplementacija ”vitaminom sunca” od iznimne važnosti za cjelokupno zdravlje pojedinca, ali samo onda kada je racionalizirana i individualizirana prema potrebama svakog pojedinog pacijenta.
Autor: Gabrijela Čuljak, mag. pharm.