U usporedbi s drugim poznatim vitaminima bitnim za zdravlje, vitamin D je jedinstven posvojoj ulozi zbog različitih dostupnih izvora. Nekoliko namirnica prirodno sadrži vitamin D (masna riba kao što su sardine, haringe, tuna, skuša, losos i ulje jetre bakalara, žumanjci jaja, shiitake gljive), tako da dermalna sinteza nakon ultraljubičastog (UVB) zračenja ostaje glavni put za dobivanje vitamina D, na koji se odnosi 90% nadoknade vitamina D.

Kolekalciferol(vitamin D3) životinjskog je porijekla, a ergokalciferol (vitamin D2) biljnog porijekla. Preteča vitamina D u epidermalnim stanicama kože je 7-dehidrokolesterol koji se nakon izloženosti UVB zračenju pretvara u pre-vitamin D koji onda izomerizira u vitamin D3. I vitamin D2 i D3 su biološki neaktivni, a to znači da im je potrebna daljnja enzimska pretvorba u oblike koji su aktivni u ljudskom organizmu.

Učinke vitamina D u ljudskom organizmu možemo promatrati kroz one koji se odnose na zdravlje koštanog i imunološkog sustava, a potom njegov učinak i na druge organske sustave.
S obzirom da vitamin D regulira ravnotežu kalcija i fosfata, povećavajući njihovu reapsorpciju u bubrezima, nedostatak navedenog vitamina tijekom faze rasta dovodi do rahitisa i osteomalacije u odraslih. Također, subklinički nedostatak vitamina D je puno češći i može biti povezan s osteoporozom i većom učestalošću padova ili prijeloma.

Što se tiče učinaka vitamina D na imunološki sustav, dokazano se su pozitivne korelacije između koncentracija vitamina D u serumu i sljedećih oboljenja: tuberkuloza, infekcije dišnog sustava (iznimno važno imati na umu kod sezonskih infekcija), astma, atopijski dermatitis (niže razine kod osoba koje pate od AD-a). Također, povezanost ovog vitamina proučavana je u kontekstu nekih kroničnih bolesti poput hipertenzije, migrene i neuropsihijatrijskih bolesti (demencija, depresija i shizofrenija).

Čimbenici rizika od nedostatka vitamina D su sljedeći:

• Neadekvatna sinteza vitamina D u koži (potencijalni razlozi: tamna koža, dojenčad, adolescenti i starije osobe, pretilost)
• Neadekvatan unos vitamina D hranom (posebnu pozornost trebaju obratiti osobe na
  vegeterijanskoj prehrani, bulimija, anoreksija, Chronova bolest, celijakija, ulcerozni kolitis)
• Perinatalni čimbenici (nedostatak u majke tijekom trudnoće, nedonošče, isključivo dojena beba nakon 3-6 mjeseci starosti)
• Endokrini poremećaji (hiperparatireoza, šećerna bolest, nedostatak hormona rasta)
• Terapija nekim od sljedećih lijekova: antikonvulzivi (karbamazepin, fenitoin,
  fenobarbiton), antifungalni lijekovi (ketokonazol), kortikosteroidi (prednizon, prednizolon)
• 
  Smjernice za preporučeni dnevni unos vitamina D su sljedeće:
   Novorođenčad: 400 I.J./dan
   Starija djeca: 400-800 I.J./dan
   Trudnice i dojilje: 600 I.J./dan

 Zdrave, odrasle osobe: 600-800 I.J./dan
 Osobe u riziku od nedostatka: 1500-2000 I.J./dan

Vitamin D3 je poželjniji oblik od vitamina D2 kao dodatak zbog njegovog duljeg poluživota i jače snage, što dovodi do 2-3 puta većeg skladištenja nakon primjene. Preporuka je uvijek ga konzumirati uz obrok (s obzirom da je topljiv u mastima) te zbog bolje bioraspoloživosti u kombinaciji sa pripravcima magnezija.
S obzirom na sve navedeno, može se zaključiti kako je suplementacija ”vitaminom sunca” od iznimne važnosti za cjelokupno zdravlje pojedinca, ali samo onda kada je racionalizirana i individualizirana prema potrebama svakog pojedinog pacijenta.

Autor: Gabrijela Čuljak, mag. pharm.

Magnezij je četvrti najčešći mineral u ljudskom tijelu nakon kalcija, natrija i kalija i drugi je najčešći unutarstanični kation nakon kalija. Unutar tijela pojedinca od 70kg u rezervi se prosječno nalazi 25g magnezija i to 53% u kostima, 27% u mišićima, 19% u mekim tkivima i manje od 1% u serumu. To je element od velike važnosti za funkcioniranje zbog svoje povezanosti s mnogim staničnim fiziološkim funkcijama. Kao kofaktor sudjeluje u više od 300 enzimatskih reakcija i stoga je neophodan za biokemijsko funkcioniranje brojnih metaboličkih putova. Dostupan je kao dodatak prehrani i prisutan je u nekim lijekovima (kao što su antacidi i laksativi).

Kašalj je prirodni refleks koji pomaže da se iz dišnih putova izbaci sekret, iritansi, strane čestice i
mikroorganizmi. Kašalj predstavlja jedan od najčešćih simptoma bolesti dišnog sustava, a njegov
najčešći uzrok su infekcije dišnih putova.
Osnovna podjela kašlja temelji se prema stvaranju sluzi. Tako razlikujemo produktivni (mokri
kašalj) i neproduktivini (suhi) kašalj. Kod produktivnog kašlja dolazi do prekomjernog stvaranja
sluzi koja otežava disanje te je organizam nastoji izbaciti iskašljavanjem. S druge strane, kod
suhog, neproduktivnog kašlja ne dolazi do stvaranja sluzi; nastaje uslijed nadražaja gornjih
dišnih putova te je takav kašalj uporan i dovodi do iscrpljivanja bolesnika.
Liječenje produktivnog kašlja se temelji na poticanju iskašljavanja razrjeđivanjem ili
mobiliziranjem sluzi. Biljni pripravci koji imaju efekat na razrjeđivanje sluzi su jaglac, timijan, bršljan. Sintetski bezreceptni lijekovi koji se koriste za olakšavanje iskašljavnja su acetilcistein
(Fluimukan, Feller Broncho C, Propomucil, Pulmint), bromheksin (Bisolex, Bisolvon) i
ambroksol (Flavamed).

Liječenje suhog kašlja: ako su simptomi blagi preporučuju se biljni preparati koji sadrže sluzi
koje na sebe vežu vodu te tako dodatno vlaže i umiruju sluznicu (bijeli sljez, islandski lišaj,
trputac). Ako kašalj remeti svakodnevno funkcioniranje i san preporučuju se sintetski antitusici
koji smiruju refleks kašlja (butamirat – Panatus), a koriste se kratkotrajeno kod kašlja
uzrokovanog prehladom ili gripom.

Dodatni savjeti:
– uzimanje dovoljne količine tekućine je od velike važnosti u terapiji kašlja jer ona dodatno
razrjeđuje sluz i pospješuje iskašljavanje;
– pripravci u obliku pastila i sprejeva za grlo na bazi meda, propolisa, kadulje ili islandskog lišaja
se preporučuju u napadima kašlja jer ublažavaju iritaciju grla;
– masti na bazi kamfora, mentola, eukaliptusa i eteričnih ulja se koriste za olakšavanje simptoma
kašlja jer olakšavaju protok zraka do pluća, nanose se na kožu prsa i/ili leđa u tankom sloju
nekoliko puta dnevno, no treba paziti na dob pacijenta i mogućnost razvoja alergijske reakcije;
– inhalaciona terapije je od velike koristi, a mogu se inhalirati novorođenčad, bebe, djeca i
odrasli. Inhalacija se provodi fiziološkom otopinom (0,9% otopina NaCl) kod blažih simptoma i
kašlja u početnoj fazi, dok se hipertonična otopina (2,3% Sinomarin ampule) koristi kod
začepljenog nosa i produktivnog kašlja;
– ukoliko kašalj ometa san potrebno je jastucima podići uzglavlje;

– korištenje difuzera u prostorijama može pomoći olakšanju simptoma.
Postoje situacije kada je farmaceut dužan pacijenta uputiti liječniku:
– ako je kašalj praćen bolom u prsima, kratkim dahom i visokom temperaturom koja ne reagira
na antipiretike;
– ako se radi o djeci s povišenom temperaturom i osipom;
– ako kašalj prati gust, žut, zelen, smeđ ili gnojan sekret;
– ako je kašalj posljedica neželjene reakcija na lijek ili udahnuto strano tijelo;
– ako samoliječenje traje 7 dana bez poboljšanja simptoma.

Nevena Pejanović, mag. pharm.